#SELFIE

Drage moje, danas pišem malo neobičan post. Da vas odmah upozorim, bit će neprimjerenih riječi i poneka psovka, ne zato jer sam neodgojena i zločesta nego zato kako bi što vjernije prenijela svoje misli u ovaj post. Ako mislite da bi vam to moglo zasmetati, slobodno preskočite ovaj post :)

Pišem ovaj post potaknuta nekim događanjima na društvenim mrežama i u blogosferi posljednjih tjedana. Smatram da svi imaju pravo reći što misle, pod uvjetom da to naprave na civiliziran i human način a ne da pod krinkom slobode govora vrijeđaju druge.  Uglavnom, jedna djevojka je žestoko popljuvala #selfie i ljude koji se sami slikaju. Svoje mišljenje je iznijela na način da je rekla kako joj je žao ljudi koji se sami slikaju jer "nemaju prijatelje koji bi ih slikali". Što je po meni glupo. Ali opet, tema ovog posta nije neki glupi status na Fejsu već opći mentalitet ljudi. Ispada da se moramo sramiti toga što smo sami sebi lijepi i što poštujemo same sebe. Ispadamo tašti i opterećeni izgledom. Kao čovjeka me jako pogađa (a kao ženu još više), to što dotičnoj osobi nedostaje empatija i razumijevanje za druge. Izrazito sam osjećajna osoba, iako se to trudim prikriti što je više moguće, i uvijek se trudim shvatiti ljude, pogledati stvar iz njihove perspektive. Ljudi su skloni osuđivati i stvarati predrasude prije nego razmisle na sekundu zašto se netko ponaša tako kako se ponaša. Iza tisuću "glupih" selfija neke cure i "glupih stihova cajki" može stajati stvarna osoba, sa stvarnim - povrijeđenim osjećajima. Naravno, svi se različito ponašamo u takvim situacijama, netko sjedi doma i plače (i ubija se u sladoledu :D ) a netko traži pozornost. I to je okej. Ako mi smeta, izbrisat ću njen post ili ju izbrisati s Fejsa i problem riješen. Zločesti komentari, ismijavanje i izdrkavanje na osobi koja nas živcira, neće nas nigdje dovesti. Što mi imamo od toga da nekome uništimo dan i povrijedimo ga? Naši problemi neće nestati. Mogu samo postati još gori. 

Osobno se jako volim fotkati. Sama sebe. Zašto? Pa zato jer si sama najbolje pogodim kut iz kojeg si najbolje izgledam. Kad se negdje spremim i skužim da sam se baš lijepo našminkala, fotkam se, zato jer sam si LIJEPA! Ponekad se bezveze fotkam i postam to na instagram, jer mi je dosadno i tako mi brže prolazi vrijeme. Ne vidim ništa loše u tome niti u postanju takvih fotki jer smatram da to nikome ne šteti. Sami smo sebi najbolji prijatelji i ako ne voliš sebe, ne možeš očekivati da te netko drugi voli. Svi smo mi ljudi sa svojim pričama. Ponekad su tužne, ponekad sretne ali čine knjigu koja se zove ŽIVOT. 

Smatram da se sva negativna energija, koju pošaljemo prema drugim ljudima na kraju vrati nama i to s kamatama. Zato šaljem dobro, da bi mi se dobro vratilo i vjerujte mi, zbilja djeluje. Svijet postane uistinu predivno mjesto kad počnemo uviđati sve ono lijepo i dobro u ljudima.Često nismo ni svjesni snage koja se krije u našim riječima - jedan lijep komentar nekoga može dignuti na noge a jedan loš ga može slomiti. Ponekad i neka sitna gesta može učiniti veliku razliku - pridržite nekome vrata, pozdravite nekoga, uputite mu osmjeh, neće vas ništa koštati a svi će se dobro osjećati. Znate kako se kaže - dobro se dobrim vraća! :)